Vizuelne intervencije

Žolt Kovač

 Rođen u Pančevu 1975. godine. Posle završene Matematičke gimnazije studirao Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu. Magistrirao na istom fakultetu. Pohađao Školu za istoriju i teoriju slike pri Centru za savremenu umetnost Beograd. Trenutno na doktorskim umetničkim studijama na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Izlagao na 13 samostalnih i više grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu (Slovenija, Nemačka, Austrija, Norveška, Poljska, Slovačka, Mađarska, Francuska, Češka, Estonija, Grčka, Rusija, Makedonija). Zaposlen kao predavač na Visokoj školi strukovnih studija Beogradska politehnika na predmetima Crtanje, Slikanje i Multimedijalne prezentacije. Živi u Beogradu.

Nacija bez muzeja

Nacija bez muzeja je nacija bez kulture.
Serija crteža pokojima cu izvesti zidni crtež predstavlja raznovrsne aktivnosti koje se sprovode u muzejima. Muzej nije samo hram tradicije i umetnosti, vec je živ organizam koji na razne nacine obogacuje i ucestvuje u životima ljudi. Muzej je mesto cuvanja, ali i širenja znanja. Mesto edukacije, kako odraslih, tako i dece.Mesto za odmor, kontemplaciju, mesto da se u prijatnom ambijentu popije kafa, posluša predavanje, kupi suvenir, da se sretne sa prijateljima, provede konstruktivno vreme sa decom, ucestvuje u umetnickom životu svoje sredine. Mesto koje pravi prihod od turizma. Mesto koje možete s ponosom pokazati nekom strancu. Ako jedna nacija sve ovo navedeno nema, ostaje pitanje šta to ona ima?

www.zoltkovac.com

1

Željko Lončar

Željko Lončar je rođen u Zagrebu 1981.godine. Kao dizajner i gra­fičar aktivno radi i učestvuje na umetničkoj sceni Srbije. Po završetku Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu sa prijateljima osniva Turbo sutra dizajnersko konceptualnu grupu sa kojom izlaže po Srbiji i okolnim zemljama. Učestvuje u organizaciji već i umetničkih projekata kao što su Laserski samit jeftine grafike koji okupljaju veći broj dizajnera mlađe generacije.Takođe je član grupa Silkskrin i Flomasters sa kojom izlaže i promoviše medijum grafike kroz brojne izložbe i projekte. Trenutno živi u Beogradu gde radi kao predavač grafičkog dizajna na Visokoj školi likovnih i primenjenih umetnosti.

zeljkoloncar.blogspot.com

2

Nemanja Lađić

Rođen u Beogradu 1984. Završio fakultet likovnih umetnosti u Beogradu (vajarski odsek, klasa prof. Mrđana Bajića) i Transmedia post-diplomske studije u Briselu.Izlagao pet puta samostalno u Srbiji i učestvovao na dvadesetak grupnih izložbi. Radi video radove i  instalacije koje su uglavnom inspirisane tehnologijom, matematikom, optikom, ali i savremenim problemima digitalizacije, graničnim oblastima fizičkog i digitalnog.

www.nemanjaladjic.com

3

Marija Đorđević

www.marijadjordjevic.wordpress.com

4

FOTOGRAFSKA RADIONICA GRANICE REKE

U okviru manifestacije “Dani Dunava” koja će se održati u Donjem Milanovcu, biće organizovana petodnevna fotografska radionica u periodu od 24. do 29. juna koju će voditi Ivan Petrović, vizuelni umetnik i fotograf iz Beograda.

Organizatori radionice:  Udruženje građana “Zvuk i vizije” u saradnji sa Republičkom direkcijom za vode, Centrom za kulturu Donji Milanovac, TOOM / Turisticka organizacija Majdanpek.

……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………….

Program radionice pre svega podrazumeva afirmaciju fotografije i isticanje njenog društvenog i kulurnog značaja u razvoju lokalne sredine, ali i upućivanje na važnost fotografije kao bitnog činioca očuvanja kulturnog nasleđa u jednom širem kontekstu društvene zajednice u okviru koje se pojavljuje.

Radionica ima za cilj da kod polaznika podstakne ličnu kreativnost i uputi ih u znanja o fotografiji, podjednako ističući tehničke aspeke snimanja, primere iz istorije fotografije i uputi ih na moguće strategije tumačenja fotografske slike.

S obzirom na to da je tematski usmerena na reku Dunav i da nosi naziv Granica reke, na radionici će biti usmerena pažnja na fenomen vode uopšte, odnosno, na detaljnije istraživanje značaja Dunava za grad Donji Milanovac i njegovu okolinu.

……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………….

Radni program radionice koji će biti organizovan kao dvočas biće podeljen u dva segmenta. Prvi bi se mogao nazvati informativno-obrazovni, gde bi se polaznici upoznavali sa savremenom fotografskom produkcijom, primerima iz istorije fotografije koji odgovaraju tematskim okvirima same radionice, ili šire, gde bi istovremeno bili upućeni u neke od opštih pojava savremene kulture i umetnosti.

Drugi deo je zamišljen u vidu kritičkih radionica (estetsko procenjivanje) na kojima bi se diskutovalo o nastalim radovima polaznika i pravio izbor fotografija za finalnu prezentaciju zakazanu za 29. juni. Materijal bi bio pregledavan putem projektora što bi omogućavalo prisutnima da učestvuju sa komentarima i iznose svoja zapažanja.

Javna prezentacija radova nastalih tokom radionice biće održana u prostorijama Centra za kulturu Donji Milanovac u subotu 29. juna.

Ivan Petrovic, iz serije fotografija REKE, 2008

fotografija: Ivan Petrović

……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………….

Ivan Petrović

Rođen 1973. godine u Kruševcu, Srbija.

Diplomirao 2002. godine na Akademiji umetnosti “Braća Karić” u Beogradu, odsek fotografije.

Inicijator i urednik Foto foruma (u okviru likovnog programa Doma kulture Studentski grad u Beogradu, 2010-2011), ciklus razgovora sa fotografima i umetnicima na kojma se prezentuje i promoviše domaća savremena fotografska produkcija.

Osnivač i urednik Centra za fotografiju (zajedno sa MihailomVasiljevićem) nezavisnog udruženja osnovanog u Beogradu 2011.godine koje se bavi istraživanjem, proučavanjem i promovisanjem fotografije.

Od 2013. godine radi kao predavač u Obrazovno likovnom centru Šumatovačka u Beogradu gde uređuje i vodi program škole fotografije.

Dobitnik je nagrade Dimitrije Bašičević Mangelos 2008. godine za najboljeg mladog vizualnog umjetnika u Srbiji i stipendije KulturKontakt u Beču za 2004. godinu.

Živi i radi u Beogradu, Srbija.

http://ivanpetrovic.wordpress.com/

Miloš Tomić

722x460

Muzikalni dnevnik

Kao lični psihijatar, prepisao sam sebi dnevnu lekovitu dozu muziciranja. Nikada nisam išao u muzičku školu, ne umem da čitam note ali često čujem melodiju u šumi zvukova oko sebe i od detinjstva sam bubnjao ritmove prstima po stolu, tokom poridičnih ručkova, uvek ućutkivan od roditelja.

Dnevnik ovde znači da se svkog dana igram, improvizujem na nekom muzičkom instrument ili predmetu koji koristim ili nabasam na njega a odjednom mi “zazvuči”. Kao in a telu – svom ili onom koje se nađe pri ruci.

Improvizacija ovde znači, uhvatiti se u koštac sa izabranim instrumentom ili predmetom i iscediti iz njega sve – Od buke do melodije. Pri tom stalno osluškujući svaku njegovu zvučnu reakciju i pretvarajući u mogući motiv svaku svoju grešku. Iako, ja ne znam da li smem to da radim, nastavnik muzičkog vaspitanja u mojoj osnovnoj školi “Braća Baruh”, gađao bi nas kredom ili teškom svežnjem ključeva kad god bi napravili neku takvu “muzičku grešku”.

Možda baš zato ja danas sviram na ključevima, česmama, čičkovima patika, razbijenim staklićima flaša…kao in a raštimovanoj gitari, saksofonu, usnoj harmonici, kliviru, dajte mi bilo šta, sviraću!

Vrlo brzo, moj sin sa svoje 3 godine video je u ovim seansama šansu da poruši mnoga kućna pravila. Da luduje, razbija, dere se i skače pa, ako to prođe kao muzika – prođe nekažnjen. Tako da je i on uskočio u muzikalne dnevnike koji su tako postali (možda malo romantizovana) zabeleška našeg odnosa: njegovog odrastanja i mog podetinjavanja.